Cvjetovi
|
Cvjetovi se stide
gledaju kuda ide smirena ljepota. Ne dam ti od ovog jutra nešto što nije tvoje. Drobiš mi osmjeh i mrziš me kao polen ostareli cvijet. Tu sam slovima lagao hartiju rukama hvatao misli što padaju sa grana kišnih. A nema dana koji se rodi a da nemislim o napaćenoj slobodi mogućih maštanja. Kolika su nadanja za tom milom kosom koliko zatvaraju ljudi prelijepim ključem u tvojim snovima. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |