Ljublja, obnevidio
|
|
Znam: urota zloblje sitnim ustima tjeme koje ljubljah, obnevidio.
U podignutu vrtu sedef otvara mlado čelo: gospodaru, moje tijelo je otpušteno. sada, nebosklonom hiti, vidim zlato koje prisilnom cjelovu se naginje. kako kazati kroz paprat nadošlu: moje tijelo je otpušteno. gospodaru, u tvojoj službi sam zadnji puta. nek milost bude izvršena jednim potezom mača koga u potaji obilazih nebrojno. A ja znam: u nazočnosti mlada čela: urota zoblje sitnim ustima tjeme što ljubljah, obnevidio. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |