Kajan, Ibrahim


 

 

Gora zagrebačka

 

Unišli smo među njezine
mrave već zaspale
među sjenovita stabla listopadna
i cvijetje zatravljeno
čvrsto zaključano
Još su samo sitne krijesnice
prolijetale
među usnama
punim žeravice
Možda i jelen pun strepnje bježaše
kroz goru zagrebačku
možda i zmije plazile
okolo stopala utrnjelih
To što je pucketalo,
bje li triješčica kakva
presvisnula
bje li ljubljen kukac
u cjelovu
O nježna stabljiko u gori zagrebačkoj
i krhki mrkli leptiru
u kolovozu
ćutim li još jednom
jeku međ tjelesima,
huk podzemlja

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net