Gora zagrebačka
|
Unišli smo među njezine
mrave već zaspale među sjenovita stabla listopadna i cvijetje zatravljeno čvrsto zaključano Još su samo sitne krijesnice prolijetale među usnama punim žeravice Možda i jelen pun strepnje bježaše kroz goru zagrebačku možda i zmije plazile okolo stopala utrnjelih To što je pucketalo, bje li triješčica kakva presvisnula bje li ljubljen kukac u cjelovu O nježna stabljiko u gori zagrebačkoj i krhki mrkli leptiru u kolovozu ćutim li još jednom jeku međ tjelesima, huk podzemlja |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |