Trnula su tijela
|
|
Mjesecima se zazivaše tijela
a sjećaš se kakva tama zbog toga a na Rondou a na Musali pjevušio i drhtao smjerno tražio te i bojao se smrti a mrak se prosipao kao crni snijeg po parkovima i tijelima a ovaj grad mrtav labud kad spava sjećaš se pa bljesnula tijela povlačila vraćala se poput poplava uz most niz most kako nikog nije bilo u muzici u bunilu a prsti drhtali među bedrima uz Radobolju uz zanesviješćene cvrčke uz mladiće uzidane u renesansne zamkove uz neke tupe promjene trnula su tijela gasile se svijeće i svjetiljke iz poda iz zemlje iz kreveta sjećaš se kakve životinje izađoše i opsjedaše nas suludo pa smo izlazili rastvorenih košulja pod nebo budili golubove sna (a ne pogledasmo se) Bijaše noć mladog tijela mladog bola U školjci grada ništa se ne pomjeri pa kasno pođosmo na riječni pijesak i drhtasmo pred crnom vodom Izbjegavali ruke i ramena i lice a sjećaš se one vrbe onih kukaca što padoše po tijelu sjećaš se kad zazivasmo tijela i raskopčasmo košulje kad trave izgubiše svijest i smisao a tijela dobiše novu put Sve što poslije dohvatismo sve što poslije darovasmo htjedosmo zaželjesmo pretvori se u kamen u kamen |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |