Bijela soba
|
|
Ne, Vi to ne znate
Vi niste nikad vidjeli niste čuli škripu kad se otvaraju i zatvaraju sama od sebe vrata na ormanu; Kako se more, kako se jezero kako se potok premetnuo u moju sobu; Kako se sve stakleno polupalo, kako su stolice jurnule na moju glavu, kako je vjetar, kako je oluja bješnjela u zlatnu prstenu i odnijela ga zacijelo; Kako su izlazili ljudi iz kao životinje iz škrinja, ljubili me, psovali, bacali pod noge, kako su huškali pse na moje tijelo, kako su se ponovno strašno uvlačili u škrinju uz huk i jeku Vi to ne znate prijatelju Vi niste vidjeli moju bijelu sobu. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |