Kaimija, Hasan

Slava Bogu, u ovim časima
On nam je pomogao
I sa učiteljem ćemo sretan pazar ostvariti

Svojim znanjem i riječima
on nam je objelodanio Istinu.
Misli i razum imama, vaiza, šejha,
dosegnut ne mogu Nju.

U šeriatu zna da razluči, istinitost
zna da dokuči;
U mističkim spoznajama, u tarikatu, molitvom
njegovom i zikrom ništa se ne može uporediti

Ovo srce se zaljubilo i stalno (Ga) traži,
crni zuluf stalno gladi
Ono ljubljeno biće grli, to izuzetno biće (traži).

U svom srcu nađi predah ugodan,
ti koji si viđen u Njemu kroz Njega
Ni naprijed, ni nazad, ni desno ni lijevo,
ni gore ni dolje nema Njega

Kada se ukaže čovjeku koji ga voli,
to čovjeka muči

O Njegovom savršenstvu misli, Njegovu
nadarenost ne može da dokuči

Kada je voda moćan, mnogi to može da odriče,
Al' Bog vidi njegove mahane, i kad ga
Munkir poriče

I neka ga poriče. On je uvijek na čelu
prijatelja Istine,
Neka zloba od muke prsne, nek' onaj ko čuje
tome ne povjeruje.

Nevažne su hvale i kuđenja kad sa
Prijateljem protiču časi
Neće li prijatelji, istomišljenici,
pojas nevjerstva presjeći

Ako se neko (na nevjerstvo osloni),
neće li ostat sam,
Hoće li biti naš saputnik, zar neće ispravne
pozvati za spas.

Na kog je on pogledao, taj miljenik
derviša je ostao,
I sve što postoji obilježeno je tim
bezimenim znakom.

Vani je nebo od sedam katova, do njeg će
suptilni stići,

Ovo uspeće je jedino stvarno, u srcu
ta svjetla nađi!

I srce ima sedam zavjesa, srce onog ko voli,
Istinska sreća je u tebi samom, u sebi
te tajne nađi!

Onaj ko se na privid stvari osloni,
u sedam raznih vatri će da izgori,
Spašen je onaj ko se probudi i
iz tog sna udalji.

Duše koje samo Njega slijede, koje su
od "siva" boje oprane,
Duše koje ga osjećaju ovdje suštinu
stvari su spoznale.

Ko sebe u Bogu prolaznim spozna.
On je tvorac svega, saznat će

Koliko Mensura s riječima "Ja sam Bog", koliko
Attara, sve nisko i prolazno napustiše

Onaj što oštro oko ima, u stanju je uvijek da vidi,
Onaj što basiret ima, uvijek će s Istinom biti.

Oduvijek ti postojiš i sam sebi si veo,
Jer ova duša, strast i tijelo ti si;
I Njega nemoj zaboraviti.

Uđi unutra, otvori oko, iz privida
Njemu pobjegni

Tanani most pređi i lice Beskonačnog
ćeš vidjeti.

Dva svijeta su duša i tijelo, lice
ljubljenog pod velom,
I sve na ovom svijetu od Njega dolazi,
zavjese će mu s lica spasti.

Udaljio si se od sebe samoga,
Sve što postoji s Njim je i od Njega.

Istina, što ti se kroz tebe samog javi
u svemu je sadržana,
U svem' postojanju nema Joj ravna, sjemena
su cvjetove dala.

Ako vjeruješ u nered stvari, u Ka'bu
trebaš otići,
Kao žrtva tamo je stigao i Ismail bin Ibrahim
bin Azeri.

Oni što na svijet jedinstveni dođoše,
Istina s Istinom postaše,
Gore visoko se digoše i mošus tatarski udisaše.

Popni se gore visoko, na visine od devet sfera,
U Svevišnjeg ćeš se zaljubiti ime Plemenitog
nećeš zaboraviti!

S turskog: Jasna Šamić