Kahriman, Mersiha Mima


 

 

Veneziji

 

Sve te ptice i duboke vode,
Pruge što ko zna gdje vode,
Livade i vinogradi,
Boje, mirisi i sjene,
I teška krila iznad naših glava,
Zvona crkve, zov serenada.

Svi ti glasi koji nekud bjeze,
Te tamne zrake, zgranute i nijeme,
Ti krici, smjesi, uzdasi,
Kao blijede mjene,
Kao teške sijene.

Sve te boje, kljunovi i lica,
Školjke, zvijezde i pješcana zemlja,
Tonu tromo, sa mojim zivotom,
Voleci zivot, umiru polako.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net