Veneziji
|
Sve te ptice i duboke vode,
Pruge što ko zna gdje vode, Livade i vinogradi, Boje, mirisi i sjene, I teška krila iznad naših glava, Zvona crkve, zov serenada. Svi ti glasi koji nekud bjeze, Te tamne zrake, zgranute i nijeme, Ti krici, smjesi, uzdasi, Kao blijede mjene, Kao teške sijene. Sve te boje, kljunovi i lica, Školjke, zvijezde i pješcana zemlja, Tonu tromo, sa mojim zivotom, Voleci zivot, umiru polako. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |