Aiuto
|
|
Prijatelju, naučio si me pravu riječ,
i baš zato sad kličem na svim jezicima znanim i molim za pomoć. Aiuto!1 Plakala sam duboko u noć, i pokisle lampe grlila, jer živog stvora oko mene nije bilo. Aiuto! Morsku sam pjenu po ranama povlačila, ne bili poslije ta bol prestala. Da, prijatelju, naučio si me i kako sunce da kažem, ali ja ne stigoh ni da kažem sunčeva zraka šta je. Aiuto, i sunce je nestalo! Aiuto, ostala sam bez riječi i bez i jednog ljudskog jezika! Auito, klicala sam i skakala sa litica, i budila se u znoju okupana, očiju vlažnih i kose mokre. Prijatelju, naučio si me pravu riječ i kličem i molim, na svim jezicima znanim i pomoć tražim, prijatelju. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |