Sjecanje...
|
|
Kišan mi dan na mene lici,
gromovi k'o da u glavu tuku, poslije kiše doci ce sunce... da li ce sreca smijeniti muku? Proljecno jutro na tebe sjeca, i cvrkut ptica na rijeci njezne, iako srecem zgodnije, ljepše... umorna duša za tobom cezne... Noci mi duge k'o stoljeca, dani još duzi, tmurni i sivi ti još si razlog mog postojanja, i suncev sjaj zbog kog se zivi. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |