Jusic, Emir

Gubim te dušo, izmiceš pola'ko,
svakog dana sve više i više.
Nestaješ i blijediš, sve je tako la'ko,
gdje su oni dani, što nekada biše?

Kao malo dijete samoce se plašim,
za greškama tragam, za slamku se hvatam,
bilo kakvog izlaza problemima trazim,
šta se ovo desi, još uvijek ne shvatam.

Voljeh li te suviše? Suviše li dadoh?
Il' premalo dobih od ljubavi tvoje?
Ljubav da je napor, na vrijeme ne znadoh,
i priznanja samog misli mi se boje...

Ruzno je u glavi i stomak me boli,
i sve mi se lomi i srce i duša,
ostajemo opet - ja i moj bol goli,
zivot nas još pati, patnja nas još kuša.