Džennetska ilahija
|
Kad ja pođo u džamiju,
susrete me naš pejgamber; di me srete tu mi reče: "Ovaj svijet kano cvijet, ovi insan bijel behar. Puhnu ejan1 , spade behar. Svačemu će feleć doći; i insanu i hajvanu, i tičici u gorici, i ribici u vodici. I nama će mrijet doći, u mezar se zatvoriti, u mezaru nejma pendžer, da ja gledam po Džennetu, po Džennetu, po devletu. U džennetu jedna bahča2 , u toj bahči jedno drvo, ime mu je Tuba drvo3 . Na njem ima svaka voćka, hazur4 odveć, vrlo slatka, pod njim ima jedno vrilo, ime mu je Kevser vrilo, kod njeg side tri buljuka5 : jedan buljuk sve džometa6 , drugi buljuk sve gazija, treći buljuk sitna djeca, sitna djeca iz mejtefa7 , u ruci im po maštrafa8 ; kevser-šerbet oni toče, te sve poje svoje majke, svoje majke i babajke, La ilahe illallah. Ne prodaj se dunjaluku sakatom, već kupujte sve Dženneta lezzete9 . Grih ti đunah10 ne bude, Džennet-Bajram kad bude. Džennet-saraj lipa kuća, ko uniđe, eto sriće!" |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |