Noc koju sam odsanjala
|
|
Majci i ocu
Vozim se vlakom kroz mrak
zaustavlja se u mračnoj kući izlazim iz kupea, ulazim u sobu siluete sjede za stolom na tanjirima oblačni oblaci otac sjedi na sećiji otpuhuje bijele dimove u sobi počinje padati snijeg odgurnuh tamnu večeru tanjir se razbi kraj bratove stolice on se škripavo nasmija naše majke na ovom svijetu nema svijeća je na stolu dogorijevala otac kao za sebe reče majci - Ženo moja, kupit ćemo djeci kruh - sasiječe me misao poput sablje majko moja toliko si topla žar cigarete na očevim usnama dogorijeva sestri ispadoše iz duše dva bolna uzdaha pometoh pepeo sa poda, škripav smijeh i dva bolna uzdaha, uzeh šibice te spalih san o kući u kojoj nas više nema |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |