Balada o pekaru
|
|
Sinoć su odveli pekara
iz našeg malog sokaka pekar je pekao kruh svima i brašnjav je bio sred mraka. Kažu da je imao blaga kuću od kruha, ženu i kći, nahranili su njime možda ledene zube gladne noći. Od starog kruha i od zebnje sokak je sad čekaonica videć pekara u zrcalu svako se sjeća svoga lica. I kad si s njom i kad je prošla uspomena je vječno strašna a mali sokak što se ruši zri opet u mirisu brašna. Večeras će doći po mene jer sam poznavao pekara zapisivao naše snove i sve što se dogodilo s nama. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |