Hodžić, Emir


 

 

Od života umoran

 

Kad bi čovjek samo stao malo. Kad bi čovjek samo usporio malo, mnogo toga bi vidio što do tad nije. Recimo, ja sve do jučer nisam znao da se srce može umoriti, da se od života umoriti može. Ispio sam drugove, sada umoran, za kavdakom, ćutim, posmatram.

Kao arif bogati, znam ponekad ahknuti posmatrajući ništarije vani, misleći da kvalitetno traćim vrijeme. Eto, a do jučer sam i ja mislio, ne samo mislio nego i govorio, da poznajem suštine stvari. Vidite, dao bih sada sve da mogu ponoviti krug, da ispravim svoje greške.

Samo da nisam bio toliko naivan, da sam mudrije hodao.

Eh, da sam...

Nije da mrzim, ali i ne volim, a čovjek bez emocija i nije, brate, čovjek. To je najgora fukara sa dvije noge na koju ljudski stvor može nabasati. No nije uvijek bilo tako, i ja sam nekad i volio i mrzio, ali negdje na putu skrenuh u pogrešnom pravcu. Sad je kasno vraćati se i ispravljati krive rijeke. Nema se šta više.

Sjećam se dana kad bi me pozdravljali ljudi na ulicama moga grada;

- Poštovanje, kako si.

Ali i to je nekad bilo. Sada ponekad samo zavirim u prošlost, da posjetim staru raju, da vidim kako je bilo i kako je moglo biti.

Dobro je ponekad pročešljati sjećanja, jer su jedini raj iz kog nas ne mogu protjerati. Možda i nije dobro, možda je bolje bez sjećanja, jer čovjeka samo više zaboli. Ma' nek ide u vraga sve, ne može me ništa zaboliti kad sam fukara koja niti mrzi niti voli.

Da mi je snage da izađem iz ove kuće, da se umiješam među ljude opet, da mi je primirisati crvene ruže, ali ne mogu. Ne mogu, jer sam bolestan, boli me nešto. Ne znam šta me boli...

Pa nisam doktor da znam pobogu. Uglavnom loše sam.

Juče me i ona zvala, ali nisam mogao izaći, ne mogu brate. Sve je da te Bog sačuva. Kud ću kad me niko ne treba, kud ću kad me niko i ne vidi. Tako su me neki dan i ovi zvali na večeru, al kud ću brate, kud ću kad su me zaboravili svi, i sam Bog mi je okrenuo leđa.

Doduše nisam mu se ni obraćao, ali znam da su mi leđa okrenuta.

Kad bi čovjek samo stao malo. Kad bi čovjek samo usporio malo, mnogo toga bi vidio što do tad nije. Izgubio sam drugove, sada umoran na kraju svijeta, ćuteći, posmatram...

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net