Hasanovic, Narcisa


 

 

Odgovor geometrijskim napravama

 

Ni od trokuta, ni kruga, niti kocke
nije bilo ništa, sem velikih, teških misli,
kao i obicno, prevelika su ocekivanja,
i bila
i na zalost ostala.

Iskrenost? Dosta cudno pitanje
nejasnoj situaciji... skriven i
duboko zatrpan osjecajima kojih ne zelim da budem svjestan.

Zaplaci! Zaplaci.
Molim te pusti vodu niz obraze...
Izbaci smece iz duše slagane zbunjenim
elementima, samoce... ili neceg drugog.

Ne mozeš da znaš, suviše bi bilo jednostavno da
je istina, ne uvjeravaj se jer nije,
ne analiziraj, ne zamišljaj, ne sanjaj!

Svemu ce doci kraj, tješim se, i opet, zaplaci,
šta te koci, suviše velika zelja ili zaborav dostignut zabranom,
da, kraj koji se samo uocava
negdje dalje od prve stanice, jer blizina
tako daleka ne dozvoljava.

Zatvorenik sebe, sobom... najezen epitet
ili pak uvrjeda, ali ispravna.
Hocu da kazem da ostaneš gdje si, kakva si,
ali slagat' cu sebe, tebe, i
one nebitne.
Zato pomjeri se
ucini taj prvi korak, dokazi mi da sudbina nije izmišljena.

Trebam pomoc, kazu.
Pa, pomozi mi da zaplacem, da udahnem i
napokon sretan izdahnem.
Placi placko... jebeno je gadjati se rjecima.
Ipak, sve je suviše kratko, i treba da nakvasiš odglumljeno nasmijano lice
Ucini ga iskrenim.

Ako dozivim ocekivano, i pri tome odbijem to isto
razumi me, procitaj me,
jer ja ne mogu, zelim ali ne mogu.
Zaplaci!

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net