Odgovor geometrijskim napravama
|
Ni od trokuta, ni kruga, niti kocke nije bilo ništa, sem velikih, teških misli, kao i obicno, prevelika su ocekivanja, i bila i na zalost ostala. Iskrenost? Dosta cudno pitanje nejasnoj situaciji... skriven i duboko zatrpan osjecajima kojih ne zelim da budem svjestan. Zaplaci! Zaplaci. Molim te pusti vodu niz obraze... Izbaci smece iz duše slagane zbunjenim elementima, samoce... ili neceg drugog. Ne mozeš da znaš, suviše bi bilo jednostavno da je istina, ne uvjeravaj se jer nije, ne analiziraj, ne zamišljaj, ne sanjaj! Svemu ce doci kraj, tješim se, i opet, zaplaci, šta te koci, suviše velika zelja ili zaborav dostignut zabranom, da, kraj koji se samo uocava negdje dalje od prve stanice, jer blizina tako daleka ne dozvoljava. Zatvorenik sebe, sobom... najezen epitet ili pak uvrjeda, ali ispravna. Hocu da kazem da ostaneš gdje si, kakva si, ali slagat' cu sebe, tebe, i one nebitne. Zato pomjeri se ucini taj prvi korak, dokazi mi da sudbina nije izmišljena. Trebam pomoc, kazu. Pa, pomozi mi da zaplacem, da udahnem i napokon sretan izdahnem. Placi placko... jebeno je gadjati se rjecima. Ipak, sve je suviše kratko, i treba da nakvasiš odglumljeno nasmijano lice Ucini ga iskrenim. Ako dozivim ocekivano, i pri tome odbijem to isto razumi me, procitaj me, jer ja ne mogu, zelim ali ne mogu. Zaplaci! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |