Bol koja je prošla
|
|
Oblaci mržnje nad gradom se viju,
I tužni šapat ulicama plovi, Dok mjesečev sjaj u dušu mi dira, Moju tugu sada mrka prošlost lovi. Koga ona ljubi, Ko joj uzdah krade? Ne boli me više, Neka ona znade! Ulicom ću pustom sići do vrbaka, Pratiće me tada noćna zv'jezda svaka. U tišini rijeke opraću si dušu, Dok nad gradom teški vjetrovi još pušu. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |