Hambiralović, Sead


 

 

Povratak

 

Zgusnuo se zrak što ga dijelim s prijateljima
u autu bijelom na poznatom putu.
Maramicu provjeravam, ako ustreba,
dok mi u glavi Kaimijin1 povratak davni
i riječi njegovog učitelja iz Jedrena.

Ima ovdje neke sličnosti
savjet ni ja poslušati ne mogu
nešto je jače, vuče natrag
i brka logiku svaku,
a tebe, Kaimijo, samo jedno molim:
daj mi snage da budem jak
kad ponovo ugledam rodni kraj.

Kad se u daljini ukaza grad
sav u suncu, a po rijeci razasuto srebro
srce poskoči, hoće od auta brže
stani, stani - stani!,
prvo želim posjetiti očev mezar.

Prijatelje molim da sačekaju
do oca ću se uspeti sam.

Majčina priča je tačna
Kazanbašću prekrila gusta šikara
ne može se doći do mezara.

Možda bi i moglo nekako,
ogromna ostriga nije za mene prepreka,
ali ako su tačne priče za mine
neću, oče, onda moći ispuniti zavjet dat.

A i onako ja sam - ti,
samo mi još osmjeh tvoj fali
onaj pred Trijumfalnom kapijom gdje stojiš ti
pokazat ću ga danas gdje treba
pa neka vide
pa neka vide
NAS.

Na koncu dođe i taj čas
ali nekako prenaglo, normalno
kao da je pusti san
i evo mene kako šetam rodnim gradom
malo mi oka dva - hoću da vidim sve..!
Za to vrijeme sunce mi osvjetljava put
a tijelo gromobran za čisti drinski zrak.

Hej, opet sam na svom mjestu
k'o juče da se sve to zbi
hvala ti, hvala ti Kaimijo dobri
za ovaj prelijepi sunčan dan.




  1. Hasan Kaimija, narodni tribun, vidar, dobrotvor i pjesnik. Turbe mu se nalazi na Kuli kod Zvornika.   nazad

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net