Halilovic, Senahid

Ako cijela riječ ne može stati u retku u kojem je započeta, na kraju retka stavlja se crtica i preostali dio dječi prenosi se u novi red. Najbolje je riječi rastavljati na granici između slogova:

te-ka, ško-la, lu-benica, lube-nica, lubeni-ca.

Jednosložne riječi (npr. sok, hrast) ne treba rastavljati.

U sljedeći redak ne prenose se:

a) jedno slovo: čita-o, mlados-t i sl., jer se umjesto crtice to slovo može napisati;
b) više suglasnika: mlado-st. Ispravno je: mla-dost;
c) grupe suglasnika koje su teške za izgovor, tj. kojima ne može otpočeti neka riječ našega jezika: bra-tski, ma-jka. Ispravno je: brat-ski, maj-ka;
d) dijelovi slova dž, lj, nj: Sand-žak, žel-ja, znan-je. Ispravno je: San-džak, že-lja, zna-nje.