Halilovic, Senahid


 

 

V. Glasovi č i ć

 

U pojedinim našim krajevima razlikuju se i pravilno izgovaraju glasovi č i ć. Međutim, u drugim krajevima (naročito u gradovima), ta se dva glasa u govoru ne razlikuju, pa se često griješi i u njihovu pisanju. Najčešće se umjesto č čuje i piše ć: Ćapljina, ćaćkalica, ćetvero, ćudo, ćuperak. Naravno, to je nepravilno.

Ima riječi koje su sasvim različite, a slično se pišu:

jedno je čar (draž), a drugo je ćar (dobit);
jedno je čelo (dio glave), a drugo ćelo (ćelav čovjek);
jedno je čup (čuperak), a drugo ćup (zemljana posuda).

Da bismo lakše odredili hoćemo li izgovoriti ili napisati č ili ć, često će nam pomoći upoređivanje raznih oblika riječi. U pojedinim oblicima riječi javlja se č, a u pojedinim ć ili k:

micati - mičem;
mjesec - mjeseče;
zec - zečevi;
jak - jači;
junak - junače;
skakati - skačem.

Također se u pojedinim oblicima riječi javlja ć, a u pojedinim t:

brat - braća;
list - lišće;
kretati - krećem.

Pošto pišemo: mičem, jači i sl., onda je č i u izvedenim riječima: primičem, zamičem, najjači, jačina itd.

Isto tako, pošto je: braća, krečem, onda je i: polubraća, skrećem, pokrećem itd.

Imenice koje označavaju vršioca radnje obično imaju nastavak -ač: orač, igrač, jahač, skakač, nosač.

Imenice koje označavaju nešto malo (tzv. umanjenice) obično imaju nastavak -čić ili -ić: balončić, prozorčić, golubić, konjić.

Prezimena često završavaju nastavkom : Begić, Hadžić itd.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net