Halilovic, Senahid

1. Jeste li znali...

...da slovo A ima veze sa volovima, i jarmom u koji se volovi uprežu?! Da preko devedeset odsto jezika diljem svijeta nemaju svoje pismo. Da pisma mnogih starih naroda, npr. Maja (Maya), još nisu odgonetnuta. Da je ljudsko pismo u današnjem smislu staro barem pet hiljada godina. Da je poznavanje pisma nekoć bila privilegija rijetkih. Da je i danas, kada svi samim rođenjem stječemo pravo na učenje pisma, svaki drugi stanovnik naše planete nepismen?

Današnjem pismu prethodili su crteži i simboli po pećinama, stari više od dvadeset hiljada godina. Smatra se da su Semiti od Egipćana preuzeli hijeroglife i dogradili ih tako što su određene slikovne znake počeli vezivati za prvi glas ili slog riječi na koju se odnosi. U slovu A možemo tako i danas prepoznati sliku volovskog jarma, jer je u starih Semita riječ aleph značila vo. Ovome aleph ne sliče slučajno elif, ime prvog slova arapskoga pisma, ili grčko alfa... Feničani usavršavaju i šire alfabet, preuzimaju ga Grci, od ovih Latini. Latinica uopće, pa i bosanski latinički alfabet, dakle, vuče korijen sa istočnih obala Sredozemlja.

2. Pravilno - nepravilno u bosanskome jeziku

Crvenkapicin - Crvenkapičin
četvero - četvoro
čifluk - čitluk
ćeif - ćef
dječko - dečko
Drugi svjetski rat - drugi svjetski rat
duhan - duvan
duhati - duvati
Džennet - dženet, đenet
đerđef - đerđev
đinđuha - đinduva

3. Ime mi je...

...Behija. Ljupko je moje ime - na arapskom znači: lijepa, krasna; sjajna, blistava; ljupka. Ako se mama nešto na mene ljutne, zovne me: Behija! Inače: Behka!

...Besim. Ovoje ime često u Bošnjaka, i to je dobro. Jer, na arapskome ono znači: nasmijan, veseo, vedar. Kad god me spopadne tuga, nešto me opomene: Besime, čim prije vrati se smijehu, veselosti i vedrini!

4. Rođen(a) sam...

...u Pounju. Tako se zove dio Bosanske krajine koji krasi ljepotica Una. Svi se učenjaci slažu da je staroga porijekla ime moje zavičajne rijeke. Jedni kažu da je to, vjerovatno, ilirsko ime, a drugi - romansko, od latinskog una, što znači jedna, jedina. Dovoljno je bilo vidjeti njene slapove kod Bihaća, dvoslap i troslap kod Ripča, ili Martinbrodski vodopad, visok 54 metra - i dati joj takvo ime.

5. Odakle nam dođe?

Zambak je u bosanskome jeziku odomaćeno ime za cvijet ljiljan (od latinskog lilium), lijer (od grčkog lierion), krin (od grčkog krinon). Riječ potječe iz turskoga jezika. To je ukrasna biljka velikih cvjetova - najčešće bijelih, ali i žutih, ružičastih, crvenih - i opojna mirisa. Bijeli je zambak (lat. Lilium candidum) simbol čistoće. Od njeg su ljepši samo zlatni ljiljani (lat. Lilium martagon).

6. Osta zapisano...

...u "Sjećanjima" Mehmeda Meše Selimovića da se "najsublimniji izraz cjelokupne naše narodne poezije a možda i našeg jezika" uopće nalazi u baladi Omer i Mejrema:

Đul miriše, mila moja majko,
čini mi se Omerova duša.

7. Zar nam, pored latinice, treba i ćirilica? - pitali su, a mi potvrdno odgovarali.

Ćirilica je od starine i bošnjačko pismo. Previše je lijepih i važnih stranica na njoj ispisano da bismo je olahko zaboravili. Zaboravili bismo time i bosančicu, bosansku vrstu ćirilice, koju su njegovali naši stari. Zaboravili bismo tako i dio svoje povijesti, dio sebe. A mi ne smijemo zaboravljati, moramo pamtiti. Osim toga, naše ćiriličko pismo otvara nam vrata srodnih ćiriličkih alfabeta ruskog, bugarskog, makedonskog i drugih jezika. Nije, dakle, višak - a i da jeste - od viška glava ne boli.