Svim rodnim planinama na sjećanje
|
|
Pogled u vas uranja, pogled vrste svake:
i mutni, i umorni, i nijemi, poput sunčevog zraka kad izvor upiti hoće Vječno bi da spi u svakoj vašoj sjeni. Šta Nebo je spram šutnje u vama? I sve što pokraj njega je stalo? Miris hrasta i krošnje na bukvama I Nebo bi sišlo kad bi sve to znalo. I evo već mnogo godina prođe Život od mene izmoljava spas A ja mu još ni blizu ne dođe Jer ne izvadih svoj pogled iz vas. Bar pogled za vječnost vama da stopim s blatom meni dragih puta I neka, neka bude, tako biti mora da slomljena grana vene otkinuta. Rekli su mi da je bagrem bijeli oko trešnje grane obavio Kao i ja, i drugi su kleli, kleli onog što nas rastavio: "Željan bio vječnosti i sebe Pod prozorom gled'o svoga groba! Paklom iš'o! Kraj vatre da zebe! Bio dio prokletoga doba!" |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |