Pusti puti sretaju se sami
|
|
Ostadoše raskrsnice puste,
da putevi sretaju se sami I pustoši - kao magle guste, putuju sa strahom, što ih sada davi. Izvori su presahnuli davno Jadna zemlje sasula ih u se Nikog nema tamo već odavno Svaki život ugasio tu se. Ova pjesma, niti neka druga, promjeniti ništa neće moći: S rodne grude da nestane tuga i s obzorja da nestanu noći. Sve će trajat' kako bude htjeti Umiranje dugo prestat' će od sebe Nikad neće otkinut' se sjeti oprost sebi što Zavičaj zebe. On umrijet' će duboko u duši; kao nešto dugo ne viđeno I kad pođe sjeta da se ruši, nek ne bude ni to oprošteno. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |