Hajder, Ibrahim


 

 

Pjesma za izgubljenu pjesmu

 

1.


Pjesma je pogođena u srce
Njena lakoća je otezala do bola
Svaki stih postade vrisak
Zemlji je dušu dala.

Njena glasnost postade nijemost
A s njenim slomljenim krilima
zemlja je zapisala vjernost,
duboko u svojim njedrima

Sve je skriveno podjednako:
ljubav, bol i uspomene,
miris daljine i, svakako,
veliki dio mene.





2.


U poljima rodnog kraja moga
osta pjesma, dio moje rane,
što krvari od sad pa do groba
I da krvlju puni prazne dane.

Da li će ista ona značiti
tim neukim krojačima nove istorije?
Da li će je ikad možda shvatiti?
Znam: poruka njena važna im nije.

A meni je bila poput najdražega dara
U najstrašnijem bolu porodih se njome:
izašla je s plačem iz mojih njedara!
I sad za njom boli potresaju mnome.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net