Pjesma za izgubljenu pjesmu
|
1.
Pjesma je pogođena u srce Njena lakoća je otezala do bola Svaki stih postade vrisak Zemlji je dušu dala. Njena glasnost postade nijemost A s njenim slomljenim krilima zemlja je zapisala vjernost, duboko u svojim njedrima Sve je skriveno podjednako: ljubav, bol i uspomene, miris daljine i, svakako, veliki dio mene. 2. U poljima rodnog kraja moga osta pjesma, dio moje rane, što krvari od sad pa do groba I da krvlju puni prazne dane. Da li će ista ona značiti tim neukim krojačima nove istorije? Da li će je ikad možda shvatiti? Znam: poruka njena važna im nije. A meni je bila poput najdražega dara U najstrašnijem bolu porodih se njome: izašla je s plačem iz mojih njedara! I sad za njom boli potresaju mnome. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |