Hajder, Ibrahim

Ovdje su snovi presječeni popola
I još sitnije. Ovdje su zastale mnoge mladosti
na svom putu ka cilju. A tijela gola
se puše od vrele krvi. O, žalosti!

Ovdje su imena presječena na sitna tek slova
I razbacana dozivaju se u vreloj krvi
Krvlju će, ipak, neko zapisati imena njihova
u svoja srca jadna. O, ko li je presječen bio prvi?

Lokva krvi proključala od silnog bola
mrtve majke. Na lijevoj sisi glava djeteta
A tijelo, gdje bi trebala biti majčina noga
lijeva. A desna usprav stoji, kao da šeta!

U drugoj lokvi krv takođe ključa
od bola. Još jedna majka u njoj leži
Ovog puta preko dječaka. A krv mu, dječija, vruća,
još kaplje na mrtvog psa. A pas kao da reži.

U trećoj lokvi kao da krvi i nema. Samo
zjape presječena grla. Glave složene po broju
zuba. A tjelešca, malo dalje tamo,
sopstvenom krvlju tješi svako glavu svoju.

Nešto malo dalje jedna lopta plava,
pocrvenjela od stida i krvi. Hoće da skoči
Al' čvrsto je stegla jedna mrtva ruka mala
A u drugoj brižno drži svoje male oči.

Ovdje prestade život. Mnoga srca su stala
u ovoj ranoj jeseni. Ostaše mnoga proljeća
u ovoj dolini, koja je iz sveg glasa zaplakala,
kad je vidjela da su joj krvlju zalivena cvijeća.

(Posvećeno, s ljubavlju i poštovanjem, svim žrtvama toga teškog dana!)