Jednom davno
|
|
(u Arabiji, oko 650.)
1.
"Kočija! Kočija! Neka bude spremna kočija! Po Njega morate ići, sluge moje! Morate ići i ovdje ga dovući, moje vjerne sluge, prijatelji moji! Gazite noći, gazite tamu! Gazite mora, gazite okeane Gazite kamenje i pustinjski pjesak! Gazite sve! Rusite sve! Iza sebe pustoš ostavljajte U povratku lakše će vam biti Idite, samo idite! Zar još niste krenuli tamo kud vas šaljem, sluge moje? Ovdje već gori oko mene U meni se vrisak čuje U meni ponoć je. Oganj mi na čelu provrio Jezik, od plamena, postaje sve manji A kočija još ni krenula nije Šta se još čeka, sluge moje? Uzmite vina koliko god hoćete, za puta neka vam se nađe Kočiju obucite baš kao za vjenčanje i konje napojte vinom rumenim Sto vojnika, kočijašu, za pratnju povedi u odjelima svečanim Uzmite one sablje najbolje iz Velikog dvorca, iz Žutih odaja One su najbolje za ove prilike Neka glasnik ide tri dana ispred i neka objavi Zemlji Njegovoj, da mora doći hitno meni! Hajde, sluge! Šta se još čeka? Kočiju spremajte! Hajde, kreni! Kao što ne mogu čekati svati, ne mogu ni ratnici čekati Dobro, ne mislite valjda da vas šaljem u rat? Ja vas šaljem po Njega! Bit će ovo svečanost oprosta moje duše s tijelom napaćenim u mom Dvorcu, u Zemlji mojoj Ti, kočijašu Bahtijaru, vodi karavan, ali da znaš: nisi kapetan, nego samo vođa, što karvan vodiš Caru! Zapamtite da u mojoj Zemlji nema kapetana, osim mene vašeg Kana. Hajde! Hajdete! Idite! S kočijom već krenite! Evo, predomislih se: Idite svi! Idite svi! Kod mene ostavite samo sluge trideset i tri Koliko mjesec ima dana pa još vise tri Svakog dana neka me služi samo po sluga jedna a nek se odmara trideset i dvi Hajdete! Idite svi! Vaš put će biti jako dug Možda i vječan, sluge moje, prijatelji moji vjerni! Idite po Njega! On mi treba Dok se ne vratite, sluge moje, ja ću od ovog plavog neba stvoriti vama Boga! Kočija! Šta čeka kočija? Predomislih se maloprije: Uzmite sve kočije moje Zemlje! Obucite ih kao za vjenčanje Povedi, Bahtijaru, kočijašu moj vjerni, sve sluge moga Dvorca Ne samo Dvorca, već i dalje! Iz cijele Arabije! Iz svih sela pozovi muhtare u moje kočije i idite po Njega Jer On mi treba! Hajde! Hajdete! Idite! Caru Velikom dadni na dar svih mojih tristo volova A konje ostavi sebi za povratak, Bahtijaru Još mu ponudi i sve moje krave, ako se bude buniti bio Samo mi ga dovedi, Bahtijaru Meni, tvome Kanu, tvome Gospodaru I muhtare, i vojnike i kočije, napoj vinom rumenim iz onijeh Crvenih odaja Hajde! Hajdete! Idite! Već jednom krenite! Kočije? Gdje su kočije? Hajdete, sluge moje vjerne Put vam je dug A možda i vječan, vjerne moje sluge! A ja ću, dok vas ovdje ne bude, stvoriti drugog Boga Ili ću za toga što ga vi dovedete, sluge moje, spremiti odaju bijele boje." 2. "Care, Care! Moj Veliki Care! Od odlaska u vječnost nema ništa! Zemlja je čula vaš glas, kao i put kud šaljete nas Al' ja bih opet poslušao tebe, tebe, Caru Veliki naš I u to ime sam pozvao sve vojnike i sve sluge, i muhtare iz cjelog Carstva Za to sam spremio, Veliki Care, hiljadu i jednu kočiju Rado bih ih sviju vodio, naš najveći Care, al' znaš da nemam očiju!" 3. "Bahtijare, Bahtijaru! Zar ti tako svome Caru? Kad već nemaš očiju rukama napipaj moje lice Napipaćeš samo tamu i uveli obraz stare udovice!" |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |