Za ulice koje zaboravismo
|
|
Još je samo ostalo vrijeme
da se druži s njima. U njemu će se sresti sve naše dileme da li se čudismo dovoljno i svemu Naši prolazi i susreti u njima sad se zovu zaboravi Naši pogledi, nepoznati svima sad se zovu uspomena što na srce treba da se stavi Al ni srca u njima nam nema. Nismo mi smislili ove zaborave Tek ih u prolazu dotaknemo samo Al svejedno na tuđim sad ulicama grcamo suze što nas dave Na našim nas više nema tamo Gdje sretasmo sebe i prolaze naše Sami sebi postadosmo uspomena Iako ruka draga iz daljina maše Iz ulica kojih više nema. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |