Za suze jedne daleke
|
|
Tek još samo i navike radi,
htjedoh čežnju sakriti u vinu Da sve prođe ko decembar hladni Zaborav da skrije onu ženu divnu Onu što se s mojim stihom druži I što gorke stvorila je boli srcu što se jadnoj duši tuži: Daleko je ono što se voli! Tek ponekad i slučajno možda, osmijeh sklizne sa uvelog lica Nit je radost niti neka tuga, već je vrisak zaljubljenih ptica, što bi htjele u daljine poći Preletjeti plave okeane i sletjeti negdje na kraj noći Dočekati one prave dane. Tek za ljubav ove jadne duše Zaborav ću s vinom gorkim naći Slatke slutnje što se sa mnom ruše Pokušat ću tek sjećanju dati Ženu koju nikad vidjet neću kako čežnju oplakuje moju I da ljubi dosanjanu sreću A ni sama ne znajući koju. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |