Vene cvijeće ruzmarina
|
|
Gledaj, sine, kad su vedre noći
tamo gdje no začinje daljina Otud nama niko nema doći Tamo vene cvijeće ruzmarina. Ruke koje cvijeće njegovaše, postale su davno zemlja hladna Zato nade srušiše se naše Pogledi u prazno čine srca jadna. Gledaj, sine, i u jutra rana, na počinak kada noć se sprema Iz daljine niko neće k nama Tamo, sine, nikog našeg nema. One što bi sigurno nam došli već odavno krije tama noći Grobovima svojima su pošli Zato, sine, nikad neće doći. Ljubav koju jesu dali nama nosićemo dokle god nas ima Ponos kaže: Suza okovana i kad vene cvijeće ruzmarina. Zato, sine, ponekad pogledaj prema tamo gdje nestaju noći Da ti suza padne, nikad, sine, ne daj! Iako nam niko nema doći. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |