Tuđina - puti nepoznati
|
Gledam ova polja tuđa,
što su prazna kao moja želja Ponekad su i siva i tužna Kao oči moga prijatelja. Gledam polja, svoje srce pitam: Je li išta tebi ovdje znano? A iz suze tada svoje čitam: Oko nas je sve tuđe i strano. Gledam Sunce jutrom kada sine Niti nalik rodnom ovo Sunce nije! Predaleko, ko hladne daljine Čak ni zrakom neće da me grije! Gledam Mjesec kad noću treperi iznad polja i daljina hladnih Tad se moja tuga stihovima mjeri I to onim sumornim i jadnim. Mjesečevi puti sjajni su i znani I vode ga cilju poznatome A moji su trajno izbrisani I ne vode nikud, osim bolu mome. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |