Hajder, Ibrahim


 

 

Tuđina - puti nepoznati

 

Gledam ova polja tuđa,
što su prazna kao moja želja
Ponekad su i siva i tužna
Kao oči moga prijatelja.

Gledam polja, svoje srce pitam:
Je li išta tebi ovdje znano?
A iz suze tada svoje čitam:
Oko nas je sve tuđe i strano.

Gledam Sunce jutrom kada sine
Niti nalik rodnom ovo Sunce nije!
Predaleko, ko hladne daljine
Čak ni zrakom neće da me grije!

Gledam Mjesec kad noću treperi
iznad polja i daljina hladnih
Tad se moja tuga stihovima mjeri
I to onim sumornim i jadnim.

Mjesečevi puti sjajni su i znani
I vode ga cilju poznatome
A moji su trajno izbrisani
I ne vode nikud, osim bolu mome.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net