Tragovi u rosi
|
|
Svim strijeljanim u D. Dolu '92.
Ono su riječi nam nikad izgovorene,
što zastaše na začetku ružnog doba Iz njih su naše raspolućene sjene sačinile pute do našeg groba. Ono su namjere nesvanulih zora, kroz koje nećemo nikad više proći Zanavjek smo odvedeni preko gora Kroz ugasle oči svjetlost neće doći. Ono su naše godine prošle, što tkane bješe vjerovanjem našim To su, mjesto ljudi, zvijeri po nas došle Ka grobu nas vode, da nas tama plaši. Ono su naše nemoćne ruke, što vezane brane suzi da kane Mi smo, možda, svikli i na veće muke Zato i ne mora nikad da nam svane. Ono što ne mogne u grob s nama, ostavljamo vama, kao trag u rosi Nek vas nosi zloba, vječno bila s vama! Grob naš skupni neka vam prkosi. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |