Sjenka i zaborav
|
Kad nije osjetio ni poruku niti pak duboke tragove onih
što bdješe nad usnulim pokretima one crne sjenke, taj neobični zvuk katedrale, što još uvijek za nekog zvoni, otegnu se preko daljina i crče poput napuštene ženke, koja u trenu rađaše nebrojeno potomaka za dobrobit Svijeta Do besmisla je sve bezvoljno i mrtvilom prašta svakome ko uopšte imalo ima dodira sa tragom uvelog jesenjeg cvijeta Zar treba ponavljati sve fraze, i dovraga više, i kome? U svakom značenju ima se naći i poneki oprost za čednosti potrošene zbog nenamjernog zaborava O, Bože, kad bi samo nekad i ti bio sjenkin gost! Vjeruj joj, ne bi bila ona crna sjenka zabadava Ispod onih srušenih katedrala našli biste vaša pogubljenja Namjere bosonogih uličnih dječaka o ničijem nestanku Otrove ubrizgane u vene onih kojih odavno ondje nema Sve kani i nekako nezadrživo juri svome prestanku. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |