Hajder, Ibrahim


 

 

Sjenka i zaborav

 

Kad nije osjetio ni poruku niti pak duboke tragove onih
što bdješe nad usnulim pokretima one crne sjenke,
taj neobični zvuk katedrale, što još uvijek za nekog zvoni,
otegnu se preko daljina i crče poput napuštene ženke,
koja u trenu rađaše nebrojeno potomaka za dobrobit Svijeta
Do besmisla je sve bezvoljno i mrtvilom prašta svakome
ko uopšte imalo ima dodira sa tragom uvelog jesenjeg cvijeta
Zar treba ponavljati sve fraze, i dovraga više, i kome?

U svakom značenju ima se naći i poneki oprost
za čednosti potrošene zbog nenamjernog zaborava
O, Bože, kad bi samo nekad i ti bio sjenkin gost!
Vjeruj joj, ne bi bila ona crna sjenka zabadava
Ispod onih srušenih katedrala našli biste vaša pogubljenja
Namjere bosonogih uličnih dječaka o ničijem nestanku
Otrove ubrizgane u vene onih kojih odavno ondje nema
Sve kani i nekako nezadrživo juri svome prestanku.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net