Hajder, Ibrahim


 

 

Muke, boli pijanoga babe

 

U preko stotinu nepoznatih zjenica
ušla je glupost pijanog babe
I neumoljivo zabava je treptala,
kao na jakom vjetru slomljena trenica
Eh, sve zabadava i sve džabe
Đavli nosaše zrakom ime
našeg pijanog babe.

- Nemoj, babo! Oči te naše mole
Nemoj barem još ovu glupost učiniti
Mi smo oni što te sigurno vole
Mi nismo oni što ce ti pamet zamutiti
poput toga strašnog alkohola
Tvoje nas gluposti do stida bole
O, babo, da li je to zbog nekog bola,
što u tebi možda godinama spi?
Reci nam, babo, babo naš premili,
prije neg' što sramota pukne
U tvom ćemo bolu biti s tobom svi
Samo nemoj, o babo naš premili
polomiti srca ni naše ni majke nam mile,
koja, eno, u nesvjesti k'o guja cvili
Grca čemer i ljubavi što joj se srcu svile
u vaših, evo, godina trideset već
Njene riječi molbe u glasu tvom su bile
snažne ko svi ovozemaljski očaji
Bóli to bješe a nikako jasna riječ,
koja bi da opomene i kaže: Stani!
Nemoć je u njenom glasu srce joj sledila
I eno je pala kao i svi njeni prošli dani
Samo zbog ove noći što ti je um zaledila,
pa ni da čuješ ni da ikog vidiš
A znamo te dobro i tvoje sutra kajanje
Sutra ćeš u svom bolu da se opet stidiš
I opet život iz nekog nebrojenog početka
Usmjerit' ćeš ka nekom drugom življenju
Ali čemer kojega noćas s krvlju bljuješ
ničijem neće služiti divljenju
Svi vidimo da se do umiranja truješ
A pakost alkohola i oči onih oko tebe,
što bi rado smijehu da te daju,
ubiše sjećanje i na samog sebe
te svjesno tebe gluposti predaju
A svi znaju, jako dobro znaju,
da naše oči njima ne daju tebe
Krv naša u nama tvog je srca dar
U rukama našim snaga je tvoja, babo,
A ponosa naših ti si, babo, gospodar
Sve si naše premilo i drago.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net