Dok sam Baščaršijom išao...
|
|
Sve mi je u tom trenu ličilo na moju umrlu majku
I one prolaznice, što na glavi nosiše šamije vezene od istočnih svila i valjda svih boja I miris tek izvađenog somuna iz susjedne pekare je nezadrživo prodirao u moja čula mirisa Sve, eto, lijepo bješe, samo što pijana glava moja pod svakim sjećanjem, kao pod stidom, samu sebe savije I svijena nisko, kao pokradena da je s tuđeg ramena, ušutkuje pojam sjećanja i sličnosti među svemu, što tako silno voljeh ali ne dovoljeh A zahrđali glas već dobro znanog plača nadjačava unutrašnju stranu duše razuzdane i širi se neznanim sokacima, uzduž i poprijeko, iznad kojih je miris svježeg somuna i bureka istisnuo čak i miris već poodmaklog aprila Znam da postoji priča i druga neka Znam i to da je, kao takva, još davno rođena bila Ali je niko na glas reći nije smio Jer vlast je držala trulež i propalica rijeka, u kojoj je čovjek tek odron bio I potrošen i istlakan u sluge upućen bijaše svjesno Ali, velim, neka, neka još i ovo sjećanje dođe Od njeg ću, skupa sa svojom glavom pijanom, stvoriti skulpturu od rose i drugih krhkih stvorenja I sve pohraniti u muzej znamenitih prolaznosti Za sebe ostavljam samo onaj miris svježeg somuna, kaldrmisane pute moga nedovršenog djetinjstva i zveket veriga, što su iznad ognjišta, užareno žurile u naša dječija usta, od nedožnjevenih strnjišta i crna i žuta A onu šamiju, vezenu od istočnih svila i svih boja, koja me uvjek sjeća na davno umrlu mi majku, vječno će nositi duboko u sebi ova mi duša razuzdana moja. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |