Vijest o zlu
|
|
Zanijemiše usne
i govor spontano nestade Odnekud stiže doba šutnje i kao da život stade Samo vjetrovi Sjevera nanose crne slutnje. Noć je halapljivo progutala i nas i svjetlost, i čežnje i daljine I kao da uđosmo u vječnost Korakom svoje sudbine zgazismo svoje godine. Pokretima ne možemo promjeniti ništa bitno Niti smo mirni niti gmižemo Sebe bismo promjenili hitno ali nikako ne stižemo A u grlu strepnju ližemo. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |