Sumnja
|
Nije ni prozor bio otvoren,
niti se osjećao miris nepoznatog tijela Nije ni tvoj pogled bio oboren Čak ni kad si naspram mene sjela. Nije ni tvoj glas zatreptao kad si me formalno upitati htjela: Što sam se pri susretu spetljao i šta ti je moja ruka donijela. Nije ni srce zalupalo tvoje zbog naglog povratka moga Ni kad si lice ponudila svoje da na njeg' stavim poljupca moga. Nije ni tijelo djelovalo čudno kad je u njeg' lupila munja I poslije svega razmišljam dugo: Pa zašto me stalno proganja sumnja? |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |