Hajder, Ibrahim


 

 

Sumnja

 

Nije ni prozor bio otvoren,
niti se osjećao miris nepoznatog tijela
Nije ni tvoj pogled bio oboren
Čak ni kad si naspram mene sjela.

Nije ni tvoj glas zatreptao
kad si me formalno upitati htjela:
Što sam se pri susretu spetljao
i šta ti je moja ruka donijela.

Nije ni srce zalupalo tvoje
zbog naglog povratka moga
Ni kad si lice ponudila svoje
da na njeg' stavim poljupca moga.

Nije ni tijelo djelovalo čudno
kad je u njeg' lupila munja
I poslije svega razmišljam dugo:
Pa zašto me stalno proganja sumnja?

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net