Hajder, Ibrahim


 

 

O, majko!

 

O, majko!
O, majčice moja rođena!
O, presušeni izvoru mojih nada,
mojih radosti, strepnji i čekanja!
O, moje nezaboravljeno
i nikad prežaljeno stvorenje!
Evo te opet tvoj sin sanja
I opet te u snu zove
Evo te se sjetio i noći ove.

Eh, da vidiš samo njega
ponovo bi u grob legla!
Il' bi glasom jadikovke
oplakala sina svoga
Poželjeti ne bi mogla
njegov tabut pored svoga groba.

On ti nije onaj više
iz mladosti što ga znadeš
Jedva ide! Jedva diše!
S čemerom se stalno bori
Da ga možda i prepoznaš,
ponovo bi, majko mila,
crnoj zemlji požurila
I ne bi se nikad više
poželjela iz nje dići
Ti ne želi meni gore,
jer ću tebi brzo stići!

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net