O, majko!
|
O, majko!
O, majčice moja rođena! O, presušeni izvoru mojih nada, mojih radosti, strepnji i čekanja! O, moje nezaboravljeno i nikad prežaljeno stvorenje! Evo te opet tvoj sin sanja I opet te u snu zove Evo te se sjetio i noći ove. Eh, da vidiš samo njega ponovo bi u grob legla! Il' bi glasom jadikovke oplakala sina svoga Poželjeti ne bi mogla njegov tabut pored svoga groba. On ti nije onaj više iz mladosti što ga znadeš Jedva ide! Jedva diše! S čemerom se stalno bori Da ga možda i prepoznaš, ponovo bi, majko mila, crnoj zemlji požurila I ne bi se nikad više poželjela iz nje dići Ti ne želi meni gore, jer ću tebi brzo stići! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |