Hajder, Ibrahim


 

 

I dođe sloboda na Polja Glamočka

 

Zamalo što i ovo ljeto ne odleti u zaborav
kao i prethodna dva što odletješe i ostaše
zapisana kao patnja obična. Doduše i ovo ljeto je patnja
kao i prethodna dva ili tri. Ali usnula istorija
je namirisala miris ljiljan-cvijeta, miris svoga putokaza,
i kročila na prostrana Polja Glamočka
I kao ukradenu nevjestu sobom vodi slobodu
prema mome zavičaju.

Sklonite se horde! Sklonite s planine!
Sloboda je na putu svoje sudbine
Mjeseče, vječiti svjedoče, osvjetli puta još samo korak jedan
Da istorija i sloboda zajedno, ruku pod ruku,
uđu ponovo u moje uništeno djetinjstvo,
iz kojeg izađoh prerano i naglo uđoh u rijeku beskućnika
I još brze sazrijeh u anonimnog lutalicu.

O prostrana, uspavana i uplakana Polja Glamočka,
i ovog ljeta sazrijeste u najnoviju stvarnost:
U slobodu ponovo uđoste! Kao svi vijekovi prošlosti prostranu
I podigoste se sa tla, gordo, kao što je i bila vaša vječna želja
Ni ne trepnuvši pod čizmom oslobodioca,
o kojima znaste samo da vas njihovi koraci ne bole
Vojska je to silna hrvatska! I ne bojte se!
O nikad se ne bojte njih, o prostrana Polja Glamočka!
Ona je vaša stopa, vaši koraci u istoriju!
Ona je vaša presvjetla, dugo čekana sloboda!

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net