Hajder, Ibrahim


 

 

Godišnjica

 

Iznad opustjelog polja
treperi pjesma umukla i nijema
O pustoši bi ona htjela da pjeva,
jer je život davno opjevala.

Odzvanjaju riječi neizgovorene
o stotinu sudbina i htjele bi da kažu Nebu,
što se visoko skrilo
i od stida pokrilo daljinom,
da je svjedokom bilo nad svakom sudbinom.

A u kraj opustjelog polja
mrtvi se spremaju da obilježe
godišnjicu smaknuća svoga
Osim tame i njih, tu ništa drugo nema
Jer živi i od sebe samih bježe.

Prema scenariju pustoši i samoće,
ples slavljenika bi trebao početi
onog trena kad sloboda dođe
i kad pusto polje opet postane njiva
Jer sloboda je potrebnija njima
nego li svim živima.

Ništa srodnije ne postoji
kao stotinu različitih sudbina,
nestalih u jednom trenu
a skupljenih na jednom mjestu
Iznad svake isto stoji
Smrt u svakom imenu.

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net