Godišnjica
|
Iznad opustjelog polja
treperi pjesma umukla i nijema O pustoši bi ona htjela da pjeva, jer je život davno opjevala. Odzvanjaju riječi neizgovorene o stotinu sudbina i htjele bi da kažu Nebu, što se visoko skrilo i od stida pokrilo daljinom, da je svjedokom bilo nad svakom sudbinom. A u kraj opustjelog polja mrtvi se spremaju da obilježe godišnjicu smaknuća svoga Osim tame i njih, tu ništa drugo nema Jer živi i od sebe samih bježe. Prema scenariju pustoši i samoće, ples slavljenika bi trebao početi onog trena kad sloboda dođe i kad pusto polje opet postane njiva Jer sloboda je potrebnija njima nego li svim živima. Ništa srodnije ne postoji kao stotinu različitih sudbina, nestalih u jednom trenu a skupljenih na jednom mjestu Iznad svake isto stoji Smrt u svakom imenu. |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |