Bosno, Domovino draga moja!
|
|
Ko ti je prvi pjesmu ispjevao, o, Domovino, voljena!
Tako prostu, tako jednostavnu kao bijeli što je dan? Tako milu i nezaboravnu za vremena sva Prepoznatljivu kao Sunce. Mirisnu kao proljeće Nevinu kao sloboda Bistru kao planinska voda Poput vodopada bučnu Poput imena vječnu! O, Zemljo, o Voljena! O, veliki komadu moga otkinutog tkiva! O, moja rano do groba nezarasla! O, da li ćeš ostati živa? Priroda te meni dala a sudbina oduzela I lani i zimus, i ljetos i noćas, opet me tuga za tobom obuzela Rađaš se ponovo iako davno rođena si ispod Neba, što na suzu liči Ukrasti ga i pomračiti htjedoše opasne face u zlim vremenima I strasno se pokajaše Pobiše svoje sjene i nestaše u paklu plamenom. I svoje oči popiše I kamen postaše Kamen na kamen kule nastaše od njihovih glava, glava zla U rukama mačevi mašu nedoživljenoj im istoriji. Tebe je divno imati, o, Domovino voljena! I u srcu i u uspomeni, i slatkoj i gorkoj I u pjesmi i u suzi vreloj I u snovima teškim kad me savjest davi: Što te nemam i na javi! Tebe je divno osjećati, o, Domovino voljena! I u koraku i u zraku I u svom djetetu, i u svom rođaku I u glasu, i u riječi što mi dušu davi I po danu i po mraku Šta mi vrijedi osjećanje prazno kad te nemam i na javi! I ime tvoje premilo I pjesma spjevana o tebi I osjećanje prema tebi I sjećanje na tebe I planine tvoje i tvoja voda, Sve uzalud je kad ti je pokradena sloboda! |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |