Odsjaju sudbine
|
|
(Amira est vitae II)
Odraz sunca u mojim očima
nestaje u smiraju želje da ostane ponosom obuzet... ... I da li jesam ili samo prividom pokušavam ostati ono što uvijek bijah. To sunce nestaje da bi se ponovo kao bujica nakana stvorilo pred mojim mislima težeći obuzimanju sopstvene sudbine. Ona odlazi... ... ili barem pokušava ... ali znam da duboko u sebi roje se čudne misli pravednice što živjeti traži. Ona odlazi, ali odlazeći... dolazi ... meni ... da bi rasula moje snove čije ciljeve ne razumijem, no znam da stalo mi je... ... Možda i više nego što ona misli, ... a znam da misli i želi... Samo kako!?! I zašto!? Mene!?! (1981-1997) |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |