Hadžialić, Sabahudin


 

 

Ljubav

 

Onomad pokušah biti
lik
sopstvenog
odraza u ogledalu
sudbine...

Onomad pokušah biti
sujeta
sopstvene
nakane u ogledalu
sudbine...

Onomad pokušah biti
čuđenje
sopstvenog
bića
u gomili
bezličja...

Onomad pokušah biti
Ja
kao Ti
...

I ne uspijeh...

Zbog čega?!...

Odgovor znam...

Bolno odjekuje bosanskim
planinama
jer ovdje i ne možeš
ništa drugo
biti
do običan mali
lik
sopstvenih lutanja...

Vlasti neću.
I ne umijem je uzeti...

Moći neću...
I ne umijem je uzeti...

Ljubavi hoću...
A ti je imaš...

Amira kao riječ...
Amira kao...
Kao Ti...

Sabahudin kao riječ
Sabahudin kao...
kao Ja...

Zajedno...

Stvaramo biće što
onomad bješe
nešto što ne može
biti...

Ne može biti!?...

Ulazim u tvoje snove
i ne mogu razumjeti
čime
zaslužih toliku ljubav...

Jedno znam...

Zaslužila si više
nego što dajem...

Onomad... Onomad...

Volim...



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net