Hadžialić, Sabahudin

Krošnja drveća
povija se pod
navalom
suludog ritma
nadolazeće oluje.

.....

Ta oluja kao neočekivani odraz
sujete svijeta u
kojem živimo
ostaje samo
nedorečeni pokušaj
nepoznate snage
da uništi i ono
malo dobroga
u zemlji Dobrih Bošnjana.

.....

Larisa, Dijana, Sandra, Fenisa,
Benjamin i Sabahudin
samo su odraz
onoga
što ovu zemlju čini
lijepom...
... u sumraku razuma...

Misliti drugačije.
Voljeti Bosnu...
... onako kako to samo oni znaju...
Bez lažne skromnosti...
... Zbog nje...

.....

Beskrajna pustolovina htijenja
ne prestaje u trenutku
stvaranja
i
nestanka...
Ubijaju nam zemlju,
ili barem pokušavaju...

....

No...
Oni će nastaviti...
U nekom drugom
okruženju...
Sa nekim drugim
ljudima...

Znajući da
oni ne mogu promijeniti svijet.
... Ali...
Mogu utkati dio
svog promišljanja
u nove temelje zemlje koju vole.

Zemlje koju nikada
i nisu napustili...
... I...

Bez lamentiranja nad
vlastitom sudbinom
oni se bore na
jedan
samo
njima
znani
način.] Znajući da
snaga
nije samo
u
borbi.

Snaga
je u ideji,
a njihova ideja...
... Ostaće kao
bljesak nade
u priči bez kraja...
u priči koja Bosnom
diše.

Jednog dana...

Da...

Jednog dana...
... Dobiće bitku...