Hadžialić, Sabahudin


 

 

Tebi istino

 

(Amira est vitae)

 

I


Vidjeh tvoju sjenu
u trenutku
očaja
nenadano osjetih
da je to drugačije
od uobičajenog
priđoh
nestade je
Lice postade stvarnost
sretoh tvoj osmijeh
u trenutku očaja
i saznah istinu
sebi




II


Nestade očaj
rodi se tuga
Pomislih
Ne!
Rekoh sebi
polahko Sotono
ovo nije samo
usputna stanica
skini rogove
pokaži lice svoje
Budi iskren
bar jednom
u hiljadu godina
pruža ti se prilika




III


(Intermeco)


Lagano
priđoh ti
bliže
Val radosti
učini sretnom
moju dušu
Napokon saznah
istinu
o sebi




IV


(ashes to ashes)


I nikada više
đavole
ne budi
ono
što si
mislio
da jesi
Istina bješe toliko
jednostavna
a sputana sujetom
mojom



 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net