Hadžialić, Sabahudin

Proba...
jezivo zvuči u smiraju dana
ta riječ
što buđenje predstavlja
nenadano
pretpostavljajući vlastitu nakanu
blijedo težeći čuđenju...
... Proba...
I da li je to nagovještaj ili
kraj svijeta što
nas okružuje...
Pakao svakodnevnice čudno
jauče
i bježi od vlastite sudbine
a mi mali mravi što ih ljudima zovu
ostajemo na daskama života samo
zahvaljujući toj neprekidnoj
probi života...
... I čekamo...
U smiraju dana
nestajemo uz zvuke fanfara da
bi se ponovo rodili
maleni ispod zvijezda
i čudni onako kako
to samo ljudi mogu biti...
I blijedi. Blijedi kao
ugasli mjesec pred plimu čudnih nagovještaja...
A proba i dalje hodi našim snovima
pretočena u grubu realnost bića
što sazda se u vremenu tamnom...

Proći će i to...

Samo kada???