Hadžialić, Sabahudin

"Uništite riječi! Ne dvoumite se!
Uradite to kako
znate i umijete!"
Reče kralj pastvi svojoj.
Na to će jedan
razuman iz mase:
"Kako gospodaru? One se kažu ili ne kažu.
A kada se kažu, zamete ih vjetar."
To bješe prije mnogo stoljeća
u jednoj maloj kraljevini.
Ni kraljeva ni pastvi
više nema
(ili ih nema onakvih kakvim ih zamišljamo)
A riječi i
dalje
žive.
I još uvijek
postoje
ljudi koji bi
da unište i
riječi...
... i vjetar.

(Voždu sa Dedinja)