(Tvoje strijele bodu me...)
|
|
Tvoje strijele bodu me i cijepaju u duši
Dok sjaj mojih suza nikako da presuši Mene, zemni prah, zatvorila si u kute prijekora U bolu zbog rastanka, osjećam se sve gore i gore Opijen sam od pogleda na tvoje usne kao rubin Najviše što imam, razum, sve se više osipa i gubi Moj se uzdah izvio u nebo za letom ptice Tvoju ljepotu na putu brižno prati moje srce Srce smo opteretili u želji da budemo moćni Dok slutimo rastanak pred kojim smo nemoćni |
Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama
objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora
djela ili nosioca autorskih prava.
Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net |