Guranija, Mehmed Mejlija

Reci, jutarnji vjetre, vjesniče, vidje li onu svih
vremena najljepšu
Danas sam zaljubljen slavuj, od onih što ružama
ljubavne pjesme pišu

Ti dolaziš noseći vijesti, iz daleka, s istoka, iz Kabe
kao hodočasnik tiho
Jesi li usput njene koralne usne sreo, opiše me,
zar ih nisi vidio?!

Kad vidjeh njeno lice koje sija, razum mi se od
silnog svjetla pomuti
Nalik na mjesec sjajni prosu po zemlji zrake svoje
zar nisi primijetio?!

Gledajuć te oči prekrasne u teškom sam očaju i jadu
Oštri vrhovi njenih trepavica, tijelo mi žegu i bodu

Vidje li Mejlija taj ben na divnom licu što je kao
slučajno zastao
Vidje li divan abesinskog cara, prije nego što je
vojsku postrojio