Guranija, Mehmed Mejlija

 

 

(Idi, istočni vjetre...)

 

Idi, istočni vjetre, kako je moja ljepotica vidi!
Da li se sretno provodi, s drugima uživa li?

Da li joj je i sad kao u paunice držanje zanosno,
Spominje li svoga roba, džennetska bašča moja?

Moje tijelo slabašno spalila je slika leptirice,
Drago lice, miris iz kog vatra bije, dobro li je ili nije?

U bolu i čežnji sam u brdu preživljavanja
vrijednosti
Jer ja sam Ferhat1 , moja slatkorječiva Širin,
dobro li je ili nije?

Zaljubljeni Mejlija uvijek se nada čistom sastanku
s njom,
Istočni vjetre, otiđi i vidi moja draga dobro li je
ili nije?



Godine, 1147. H (1734-35)



  1. Ferhad - sin slikara Bihzada, koji je ukrasio saraj namijenjen Širin, prelijepoj sestri Mihin Banu. U nju se zaljubljuje car Hurmuz, pa zbog toga dolazi do rata između Mihin Banu i Hurmuza. U međuvremenu se u nju zaljubljuje Husrev, sin Hurmuza. Hurmuza dadilja obmane da je Širin umrla, da bi spriječila sastanak s njom, a Ferhad se ublija, a Širin se probada istim mačem.   nazad

 

Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net