Guranija, Mehmed Mejlija

Dođi, o lijepo pero moje
Ostavi svoj trag na tlu poezije
Pa kad si se već u ruci našlo
Valjano privedi kraju ovaj posao.
Ispiši arzuhal¹ siromaha ovog,
Na ime dobročinitelja ti znanog
Taj hrabri vezir, bosanski valija
Pravednog i oštrog rezonovanja.
Carski zet, imenjak ponosa svijeta
Mejdan dobročinstva, Asaf svoga doba.
Ja se klanjam njegovoj moći
Njegovom ugledu i njegovoj sreći.
Pa ako bude pitao za moju namjeru
Obavijesti ga odmah o mom položaju:
- Vaš sluga Mejlija slabi i hudi
Iznemog'o od starosti što s vremenom dohodi.
Starački umor snagu mu pritisnuo
Odbacio strijelu i luk opustio.
Stoga je jadnik u okove pao
Uz to mu i čuruk-timar dopao.
Kad je vjerna vojska sandžaka ovoga
Da krene u boj zapovijest dobila,
I njemu val jade u boj krenuti
Al' ne imade za to mogućnosti.
Nit' može uzajahati, nit' s jahati
Nit' je sposoban teški boj vojevati.
Ne misli da om lažnu izliku zbori
Kako da krene kad se s dušom bori.
Pa ni ratne spreme nema
Poput luka povijena stasa moli:
- S popisa ga briši!
Pokorava se naređenju Tvome,
Ali traži pomoć od milosti tvoje.
Svojoj milosti oprost pripiši,
I svoga jadnog slugu pohoda liši.
Pripoji ga grupi dobroželitelja
Što mogu jedino da ti dovu čine.
O, Asafe, osobina sretnih -
Oslobodi ga i molbu mu primi.
Učini mu nevažnom obavezu
Iznađi lijek tom bolesniku.