Guranija, Mehmed Mejlija


 

 

(Lišen tvoje ljubavi, tvojih očiju…)

 

Lišen tvoje ljubavi, tvojih očiju, ja znam
Da trpim žig tvog prijekora kao Medžnun sâm

Stub je nebosvoda moje tuge
Zato mi se smiluj, shvati duše muke

Vatra našeg rastanka spalila mi krila
Sad mi tijelo gori kao u leptira

Tužnog plača, suza, oči mi prepune
Na prilazu tvome k'o Džejhun postaše

Dođoh da gledam tvoje lice svijetlo
Nadajuć se susretu pred divan ti klekoh

Dođoh da zajecam k'o slavuj melodiju tužnu
U vrtu ljepote kad za rosom žali

Bijedni Mejlija hrli za slavom ljubavi
Dok mu ljubav tvoja, slabi razum pali

Stas je tvoj draga, kao srebrn čempres
Dražesnom sam kretnjom potpuno zanesen

 


Svako umnožavanje, obrada ili publiciranje na ovim stranama objavljenih djela najstrože je zabranjeno i mora mu prethoditi pismena suglasnost autora djela ili nosioca autorskih prava.

Ova strana je dio projekta Kitabhana.Net